Antimikrobna vlakna su funkcionalna vlakna koja igraju ključnu ulogu u sprečavanju širenja bolesti, održavanju higijene i zaštiti tekstila. Općenito se dijele na prirodna i sintetička antimikrobna vlakna. Među njima, sintetička antimikrobna vlakna s dodanim antimikrobnim agensima metalnih jona doživjela su brz razvoj posljednjih godina. Ova vlakna se odlikuju visokom sigurnošću, bez otpornosti na lijekove, te odličnom otpornošću na toplinu i kemijskom stabilnošću, čime su našla široku primjenu u industriji vlakana. Najčešći anorganski antimikrobni agensi su srebro, bakar i cink.
Antimikrobna vlakna sa jonima srebra su se naširoko koristila u protekloj deceniji. Međutim, zbog visoke cijene srebra, proizvođači su se borili da postignu idealnu proporciju pri dodavanju jona srebra u vlakna. Istraživanja su pokazala da je većina spojeva bakra rastvorljiva, što znači da ioni bakra koji ulaze u tijelo postoje u otopljenom stanju i lakše se izlučuju putem metabolizma, za razliku od jona srebra. Stoga je korištenje bakra umjesto antimikrobnog tekstila s jonima srebra postalo konsenzus i trend industrije. Prije desetak godina bakrena vlakna počela su se koristiti u Europi i Americi, u početku u proizvodima kao što su hipoalergenske kozmetičke četke, ručnici i dušeci. To je označilo početak antimikrobnog funkcionalnog tržišta tekstila i postiglo snažan prodajni učinak na lokalnom tržištu.
